| ožuļiti | pf. (inf. ožuļiti; pridj. akt. sg. f. ožuļila; pridj. pas. sg. N m. ožuļen, n. -o, f. -a) trenjem oguliti kožu, nažuljati; usp. ožuleti. H (s. v. ožuļen, ožuļiti), B (s. v. callosus, occallatus tisk. occalatus; ožuļen). Tverda ter okorna koža ožuļila mu je kožu tja do kervavice. Rob I, 249. Durchgehen, v. n. (wund gehen) ožuļiti, nažuļiti. Krist anh 93. |
