| ožura | f (sg. N ožura, G -e, A -u, I -om, -um, pl. N -e, G ožur, I -mi) lat. usura; lihva, lihvarstvo, zelenaštvo; usp. užura. H (s. v. ), B (s. v. ožura). On ne bogactvo ni tatbinu, ni čalariu, ni himbu ni ožurami bil spravil. Vram post A, 149. Sedma Božja zapoved vse krivce krati: ne cigani, ne vkani, krivo terštvo ostavi, ožurom ne živi. Kraj 473. Sedma zapoved: ožurom ne živi. Evang 218. |
