num (m. n. oba, f. obe, G m. -eju, -eh, f. -eju, obe, D m. -ema, -em, A f. obe, I m. -ema, f. -emi) oba.
1.
a. isto što obodva 1. B (s. v. ambae, ambo; oba s uputom na obodva), J (s. v. ambo).
b. isto što obodva 2. H (s. v. vudriti obe strane), B (s. v. aequilibrium, aequimanus, amphimalla, amphithetum … preručni koršol ali kupa koja z obeju stran more stati ar pokrov skoro ima tulik kulika je sama, arbiter … sudec odebrani ili obrani … pogoditel kojega obe strane… oberu … koje se pravdaju aliti kakovu krivicu med sobum imaju, barritus … 2. je se zvala krika vika vojnikov rimskeh i da su se stranke obe vkup spravile, capronae). Popiliuš Makrinuš rimskim cesarom posta i lada svojim sinom Diadumenom jedno leto i dva meseca, obema dvema glava be odsečena. Vram kron 22. Ogań je z nebes došal i ruke mu je obe do lakti … požgal. Bel prop 62. Pravde koje se zmed varaščani obeh narodov pripetiju moraju se dokončati … vu občinskom zboru. Nov horv 20 b.
2. isto što obodva 3. Dala si se [duša] svetu lehko vukaniti, zbog česa obema nam se je skvariti. Noč viğ 56. Videči da obema jednako se je izkazalo, [Januš i žena ńegova] počeli su se domišļati. Gašp III, 374.