Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: obaliti

obaliti

pf. (inf. obaliti; prez. sg. 1. obalim, 3. -i, pl. 1. -imo; imp. sg. 2. obali; pridj. akt. sg. m. obalil, n. -o, f. -a; pridj. pas. sg. N m. obaļen, n. obaleno, f. obaļena, pl. N m. -i, f. -e, G m. obaleneh, A m. obaļene; pril. perf. obalivši).
1. oboriti; srušiti, porušiti; baciti; usp. obataliti 1, shititi 5. a. H (s. v.   obaļen),  B (s. v.  ablaqueo … a navlastito se govori od drevja i tersja kada odkopavši zemļu i okolo ńega koreńe gatno obalimo i obrežemo da boļe rodi, arieto, certamen, dejectus, depono, prostratus;  obaļen), J (s. v.  affligo, indejectus … nezhičen … neobaļen, lucta, prorutus … podert … porušen … preverńen … na tla hičen … dole obaļen). Hote dojti … neprijateli tvoji … i stiskali te budu … i na zemļu hote te obaliti. Vram post A, 183 a. Vnogo [je ] poglaviteh vitezov udarcem jednoga maloga globušca iz koń obaleno. Habd zerc 211. [David] postavi vu preču kamen, zvije ž ńum, hiti vu čelo Goliatu, omami ga i obali ga … na zemļu. Gašp III, 920. [Strašni viher] je … plote poderl, tarabe … obalil. Danica (1848) 123. fig. Poteri glavu … stare kače … razmeči je … lečke, da me ne vlovi i dole z tvoje milosti ne obali. Kraj 166. Horvat nije kano jeden Nemec da on pita gde je ovdi zdenec, ne obali njega jeden polič vina, nit četiri ako samo ima. Pop i nap 25 a.
2. pasti, poginuti. Začne [s. Ožvald kraļ] moliti za duše vitezov svojeh vu taboru obaleneh. Gašp III, 319.
3. 
a. svrgnuti (s vlasti ), otpustiti (iz službe).Zato otajne meštrie začel je iskati, kak bi … otca iz kraļevske stolice obalil. Habd ad 224. Oberstar Evans … dal je očituvańe vu novine postaviti, vu kojem veli … [da] ne veruju ļudem koji su, samo primorani, orsagu koju službu skazali, zato vsaku priliku poprijel bude da ńe obali. Nov horv 9 b.
b. srušiti poredak. »Društvo za človečanske pravice« hotelo je po funti obstoječe vladańe obaliti. Nov horv 164 b.
c. svladati, pobijediti. Videči duh nečisti da nikaj sam okolu svetoga človeka opraviti ne more, zato dokonča po ženski glavi viteza Krištuševoga obaliti. Gašp II, 149.
4. ukloniti.
a. maknuti, skinuti. Bog … hoče im ne listor zlato, ğunğe, drago kameńiče iz glave obaliti, nego pače i lase. Habd ad 269. Za perveši ciń dole obaliti [kotlari] prežižu posudu i vu vodu omačeju ter onda ona otverdi i puca. Mikl izb 111.
b. stresti, otresti. Ako bi na tebe [buhu ili vuš] puzeti zapazil, toga drugom ne kaži, nego kak najlepše moreš tiho dole obali. Mul šk 500. Vetri, ako presilni nesu, za cvet iz herži obaliti hasniju. Horv kal-b (1815) 37.

![endif]>![if>
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU