pf. (inf. obeleti; prez. sg. 3. obele).
1. postati bijel, pobijeljeti; usp. obiliti se. Grešniki ako se vu ov marianski sneg zakopaju ter vgase plamen svoga telovnoga poželeńa, hote kakti sneg obeleti. Šim sl 60.
2. postati sijed, osijedjeti. To je človek komu od starosti i glava ovak obele i zubi ispadoše. Habd ad 124.
