Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: objačitel

objačitel

m (sg. N objačitel, A -a) usp. jačitel, krepitel, kripiteļ.
1. onaj koji koga jača u fizičkom i duhovnom smislu; bodritelj, hrabritelj. B (s. v.   confortator),  J (s. v.  firmator, facillator, recreator). Sveti Jožef … budi mi … vu teškoče objačitel! Mul hr 282.
2. graditelj utvrda. J (s. v.   munitor),  X (s. v.  munio … munitor).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU