(se) pf. (inf. obrnit se; pridj. akt. sg. m. obrnil se, pl. f. -e; pril. perf. obernivši; oblici koji mogu biti i od obrnuti donose se tamo).
I.
1. isto što obrnuti I. 1. a. I matere k nebu oči obrnile. Kov tisk 98.
2. u svezi na drobnejšu felu ~ mat. pretvoriti broj s većom mjesnom vrijednošću u broj s manjom mjesnom vrijednošću ili veću mjernu decimalnu jedinicu u manju. [Od zernastejše fele odnemi jedinek i (obernivši ga na drobnejšu felu) pridaj ga k drobnejše fele.]. Šil 13.
II. refl. ~ se
1. isto što obrnuti II. 1. Ni se mogel obrnit k žalosne dece. Kov tisk 95.
2. otići, otputiti se. Ljubili negde lepoga so sina, v tuje se kraje obrnil. Kov tisk 22.
