n (sg. NA osnovańe, pl. N -a) gl. im. od osnovati.
1. zamisao, namjera, plan; usp. osnova 2. B (s. v. commentum … animi commenta … vetrena osnovańa … luda namišleńa, effictio). Kada jeden mešter zidarski … hoče zezidati jednu hižu … ov pervļe kak počne delo … sebi napravi vu pameti jeden običaj i osnovańe. Matak II, 487. Isto sem komisii predal osnovańe najboļega načina koj če prispodobļen biti najzobraženijim pukom. Nov horv 208 b.
2.
a. opisivanje namjere, ocrtavanje zamisli; nacrt. B (s. v. catagrapha, descriptio, projectum, sublitio).
b. označivanje međa (kamenom, užetom i sl.).B (s. v. sublitio).
3. izgradnja temelja zgrade. B (s. v. aedificatio).
4. u svezi tela ~ građa tijela, konstitucija. Francikino tela osnovańe bivše snažno. Lovr ad 135.
