| othraniti | pf. (inf. odhraniti; prez. sg. 1. odhranim, 3. -i, pl. 3. -e, -iju; pridj. akt. sg. m. odhranil, f. -a, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. odhrańen, n. -o, f. -a, D m. -omu, A f. -u, I m. -em, pl. N m. -i, f. -e, I f. -um) othraniti; odgojiti; usp. otkojiti, shraniti. H (s. v. odhraniti, odhrańen), B (s. v. alumnari, alumnatus, attollo, avis, chortalis, collactaneus … jednodojen … istem ceckom odhrańen … istem mlekom odojen, colluvies, depastus, disciplinatus, educatus, pecuaria; odhranujem, odhrańen, starost), J (s. v. lutensis), P (s. v. alcedo 482). Tako i decu … rode i odhrane. Vram post A, 41 a. Sinko, kčerko, nismo li mi tebe na svet dali i odhranili. Zagr IV, 74. Spogańaš komu dobročinstva koja si mu iskazal, tak pokažuješ da si zlo odhrańen. Verh 232. |
