Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: otpečatnik

otpečatnik

m (sg. N m. odpečatnik) onaj koji skida pečat s čega, koji što otpečaćuje, otvara; usp. odbiližitel, odzaznamenitel, otpiravec. B (s. v.   resignator),  J (s. v.   resignator).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU