m (sg. NA paradižom, G -a, L -omu, -ome) mađ. (iz lat.)paradizsum.
1. bibl. mjesto gdje su živjeli prvi ljudi, raj zemaljski, raj; usp. paradiz, paradizuš, paradižum 1, paradižuš 1. B (s. v. paradisus, Tigris). Oposred paradižoma bilo je drevo živleńa. Habd ad 33. Bilo je takaj jedno drevo živleńa oposred paradižoma kojega dreva sad bil bi človeka občuval od betegov. Gašp II, 119.
2. samostalno i u svezi rlg. ~ nebeski mjesto blaženstva kamo nakon smrti dolaze duše pravednika; usp. paradiž, paradižum 2, paradižuš 3. Danas s manom hočeš biti v paradižomu. Zrin tov 4. Ja ti obečem vu paradižomu nebeskom diku. Krist žit I, 29.
