f (sg. N peča, G -e, A -u, I -um, pl. A -e, I -ami) tal. (iz lat.)pezza.
1. žensko pokrivalo za glavu (rubac, veo i sl. ); usp. fizer, žensko glave pokrivalo s. v. pokrivalo. B (s. v. calantica, calyptra, decalantico, flammeolum … čerļenskast rubec … čerļenkasta peča, rica; koprenica, mahrama 2, peča, peča ženska, pokrivača ženska s uputom na peča), J (s. v. calantica, capitale, peplum … peča … žensko glave pokrivalo), P (s. v. flammeum … žuta peča kojum mlada i pervovdana sneha je glavu pokrivala 173), X (s. v. caput … capitale). [Ona] ju je spoznavala kada je vetar odpuhaval iz obraza peču. VZA 6, 81. Večkrat [je] z lastovitum pečum iz glave vzetum gole sirotice pokrivala. Gašp IV, 410. [One imaju] svoj obraz z pečum na tuliko zakrivati da ona i ńihova vusta i ńihov nos čisto zastre. Danica (1842) 66.
2. komad platna, tkanine. X (s. v. velo … vellum). Slamu na led naj nameču, al’ pońavu ali peču. Kal-b (1809) 44.
3. komad tkanine kao haljina. H (s. v. ), B (s. v. peplum), J (s. v. linteatus). Ńihove rane vezala [je] i z svojum pečum brisala. Fuč 152.
4. bala (o tkanini).B (s. v. pecia; peča).