(i Pepelnica)f (sg. N pepelnica, G -e, A -u, L -e, -i, I -um).
1. pepeo pomiješan s vodom, lug. Jaselca z dobrum pepelnicum iliti lugom prati. Ovc 62. Se je bilo zmleto, zdruzgano i zgnjeto, kak v melinu hudič, gda mele melu vu pepelu, pepelnicu na opelu. Krl 82.
2. (Pepelnica)crkv. blagdan Čista srijeda, Pepelnica, kad se u crkvi, na prvi dan korizme, obnaša obred posipavanja pepelom kao znak pokajanja; usp. Pepelna sreda s. v. pepelni, Pepelnata sreda s. v. pepelnat, pepeļ 2. P (s. v. cineralia 70). Iz prodikalnice, na samu Pepelnicu, proti onoga vremena … ovako [je] karal. Habd ad 832. Blaženi Elfeguš biškup na Pepelnicu preporučil [je] korizmeni post. Gašp I, 683. Kvatre vsigdar bivaju po pervoj nedeļi korizmenoj ili po Pepelnici. Mul hr VIII a.
