Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: pijančliv

pijančliv

adj. (sg. N m. piančliv) koji je sklon piću; usp. pijančļiv, pijanliv, pijanļiv. J (s. v.  ebriosus, lurconianus), X (s. v.  ebrius … ebriosus, vinum … vinolentus).

pijančļiv

adj. (sg. N m. piančļiv) isto što pijančliv. B (s. v.   ebriosus).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU