Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: pijarišt

pijarišt

m (sg. N piarišt, pl. G -ov) njem. Piarist; kat. pripadnik katoličkog crkvenog reda koji se bavi odgojem mladeži; pijarist; usp. pijarista, pijarišta. I dan današńi vu cirkvi patrov piarištov kip on čudnoviti poštuje se. Gašp III, 592. Jožef Kalasancius (Poč. R. pobožneh skol. Piarištov) 26. aug. St kol (1866) 50.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU