Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: piltavar

piltavar

m (sg. N piltavar, G -a, pl. N -i, G -ov) njem. Bildhauer; kipar; usp. drevodubec, kamenorez 1, kiporez, kipodubec, pilodubec, pilotvorec. B (s. v.   kipotvorec),  J (s. v.  hermoglyphus, sculptor). [Kip] je on na svoju spodobu bil vučinil od piltavara izrezati. Zagr I, 378.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU