f (sg. N pipa, G -e, A -u, -o Gal 151, I -um, pl. A -e) srlat. pipa.
1. slavina, pipa. H (s. v. pipa), B (s. v. duciculus, sipho; pipa, vinotočka s uputom na pipa), J (s. v. excipulae), P (s. v. dolii epistomium 944, epistomium 30). [Žlebi] imaju oskerbļeni biti z pipum. Lal vod 99. Poveč oštarijašu … vse lagve naj na pipe postavi. Brez diog 146.
2. lula; usp. lula 1. Sharil [je] Klendrič slugu svoga zbog jedne bagatele koja ni vredna bila pipe duhana. Lovr ad 64.
