Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: pobučļiv

pobučliv

adj. isto što pobučļiv. X (s. v.  facio … factiosus, eo … seditiosus).

pobučļiv

adj. (sg. N m. pobučļiv, n. -o, f. -a) koji huška, potiče na pobunu; usp. pobučliv. B (s. v.   factiosus),  J (s. v.   seditiosus).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU