Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: podbadavec

podbadavec

m
1. onaj koji potiče, nagovara, huška; usp. prigańavec. B (s. v.  exstimulator, impulsor, stimulator; cinciuš, obadavec s uputom na podbadavec, podbadavec), J (s. v.  instigator, stimulator), X (s. v.  stigo … instigator). Glavna bol podbadavca neče stignuti, neg podboğeni ńoj nemre se vugnuti. Krizm osm 331.
2. u svezi špotļivi ~ onaj koji izaziva, draži pogrdama, uvredama. B (s. v.   cavillator).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU