(se) pf. (inf. popuntati; pridj. akt. sg. n. popuntalo se, pl. m. -i se) pf. od impf. puntati.
I. isto što pobučiti I. 1. Namera ńegova … jest ļudstvo proti velikaškoj hiži popuntati. Nov horv 314a.
II. refl. ~ se isto što pobučiti II. Ļudstvo bi se odmah z bakļum i mačem u rukah popuntalo. Nov horv 162b.
