| posuğeńe | n (sg. NA posuğeńe, L -u) gl. im. od posuditi (se); isto što posudba 1. H (s. v. ), B (s. v. accommodatio 2, commodatio, mutuatio; posuğeńe penez), J (s. v. commodatio, creditum). Za posuğeńe dobiček hočeš imati. Habd ad 378. Užuraši … za samo posuğeńe … intereš potrebuju. Mul pos 856. Ali su ti penezi prepali vu posuğeńu? Horv kal-b (1821) 38. |
