Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: potvoritel

potvoritel

m (sg. N potvoritel, A -a, pl. N -i, A -e) onaj koji širi klevete, objede, klevetnik, potvoritelj; usp. potvarjalec, potvarjavec, potvorec, potvorica. B (s. v.  appono … potvoritela podmititi, calumniator, insimulator; muzam … muzuvir s uputom na potvoritel, nalagavec s uputom na potvoritel, podmičujem), J (s. v.  calumniator, impostor … potmajnik … nalaživec … vkanitel … potvoritel, imputator, insimulator), X (s. v.  pono … impostor), P (s. v.  diabolus 1). Dva plesnivi starci, Šnižane potvoriteli krivični, obznańeni jesu. Gašp II, 783.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU