m (sg. N povojec, I -jcem, pl. A -jce) dem. od povoj.
1. isto što povoj 1. B (s. v. fasciola; povoj 2), J (s. v. fasciola), P (s. v. cunabula 179).
2. isto što povoj 2. [Kerv teče van] i ako ju hoče ostaviti, mora luknicu stisnuti, na ńu moker vankušec postaviti i z povojcem privezati. Zagr I, 51.
3. rubac, povez za glavu; vrpca; usp. povezek povijač povijača, povoj 4, povojek, glavovezni rupčec s. v. rupčec. B (s. v. pittacium … glavovezni rubčec … povojec, redimiculum… povojec … povezek … pantlek lasni ki od kite lasne … parte visi), J (s. v. mitra … kapa povojce dole viseče imajuča).
