(se) pf. (inf. prevzeti, prevzeti se; prez. sg. 1. prevzemem se, 3. prevzeme, -e se, prevze, pl. 3. prevzemeju, prevzemu, -u se; imp. sg. 2. prevzemi; aor. pl. 3. prevzeše; pridj. akt. sg. m. prevzel, prevzel se, n. -o, -o se, f. -a, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. prevzet, n. prevzetno, prevzeto, f. -a; komp. sg. N n. prevzetneše; superl. sg. N m. najprevzetneši, I f. najprevzetnešum, pl. G f. -eh).
I.
1.
a. preoteti, uzeti; preuzeti; uloviti. H (s. v. prevzeti kaj drugomu), B (s. v. aequum … i veli se naravski nekoi razlog koi vu persih človečjeh prebiva niti od nijedne pravde more se prevzeti ali od zakona premoči, antecapio, anteoccupo, anticipo, commeatus 2. … prevzeti nepriatelu hranu iliti brašno ali pak prehod ńemu skratiti, exverto, interceptus, intercipio; list 35, prevzet … prevzet list, prevzimļem), J (s. v. commeatus 2. … prevzeti nepriatelu hranu iliti brašno ali pak prehod ńemu skratiti). [On] bi hotel rane one … sam z golemi svojemi persi prevzeti. Nadaž 125. [Vragi] pravem sirotam prevzemu hranu i opravu. Mul pos 854. Više gosponov [se] za jednu čast jagmi … samo da drugem … kruha prevzemeju. Brez diog 92.
b. osvojiti, zauzeti. Slajše ovde derži Širen (tisk. Syren) brege i vse z nasladnostjum pute i zasedom prevze. Jurj 136. Hoteči Serbļi Gerkom cesarstvo carigradsko … prevzeti … došel Orkan … i vzel je Gerkom veliki lepi varaš Prušu. Vitez raf 102. Primorje vse je prevzeto. Vi ste oddeļeni od voiske. Zadar 27 b.
2. obuzeti. B (s. v. arreptitius 2, praeoccupo tisk. praeocupo … strah je je prevzel, suffusus … strah ga je prevzel). Tak ga je strašen strah prevzel da se je taki od straha stal. Habd ad 139. A kulik sram i strah na on Sudni dan ne šče nih prevzeti? Zagr I, 7. Ona … je vsigdar svoje oči, od srama prevzeta, vu zemļu vpirala. Danica (1840) 89.
3. obuhvatiti. Otok vre jednu stran tela prevzel [je]. Živinvrač 123.
4. privući na sebe. [Meļa] kiseloču mleka, koju od kiseloga sena dobie, prevzeme. Živinvrač 116.
5. u svezama (komu) ufańe ~ v. ufańe; reči ~ v. reč; živleńe telu ~ oduzeti (komu) život. [Hahari] dojduči vu temnicu taki sekiru vu možğane zacepe i živleńe telu prevzemu. Gašp II, 283.
II. refl. ~ se
1. uzoholiti se. B (s. v. spiritus), J (s. v. exulto 2). Ako spovednik z grešnikom oštro barače, zbludi se i zdvoi, ako jako milostivno, prevzeme se, ne pobolša se. Škv hasn 82. Übernehmen … prevzeti se, zgizdati se, oholiti se. Krist anh 131.
2. prepustiti se (čemu), podati se. B (s. v. aufero). Oni koji se … nesu dali prevzeti … jesu se … samo po … mudrosti [Boga] vu kreposti obderžali. St kol (1866) 138.