Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

impf. (prez. pl. 3. prigrinaju) impf. od pf. prigrnuti; isto što prigrińati 1; fig. Strašno peldo vekivečnih muk napreğ Krištuš v ovom evangeliume vsem polaže da vboge prigrinaju k sebe i hrane bogatci, ali toga kruto malogda zveršavaju ali čine. Vram post A, 148 a.

impf. (prez. sg. 1. prigrińam; pridj. akt. sg. f. prigrińala) impf. od pf. prigrnuti.
1. zgrćući skupljati, sabirati na hrpu, prigrtati; usp. prigrinati, prigrnuvati, prigrńati. B (s. v.   prigrińam).  Červe ona Božja službenica je … ļubila i k sebe prigrińala. Zagr I, 599.
2. u svezi ~ k sebe prisvajati, zaposjedati. B (s. v.   posvojujem,  str. 390).