m (sg. N prut, I -om).
1. tanji, elastičan ili krut komad otrgnute tanje grane, šiba, prut; usp. šiba. H (s. v. ), B (s. v. acaena 2. … je takaj palica … šiba … prut ili osten s kojum se voli gone i podbadaju, surus … kolec … prut, virga … šiba … prut; prut … prutica,šiba … prut), P (s. v. palmes … rozgva … prut 524). Beži, kak da bi ga gdo z prutom gonil, er lauft über Hals und Kopf. Krist anh 140.
2. isto što drug21. J (s. v. pertica … drug … prut … štańga).
3. u svezama ~ ptičarski v. ptičarski; ~ trsov grančica loze, okresina. B (s. v. prut ... prut tersov s uputom na rozgva).