m (sg. N ptičar, G -a, D -u, pl. N -i) ptičar.
1. onaj koji se bavi pticama kao uzgajivač ili trgovac. B (s. v. aviarius … ptičar … koi ptice hrani i na ńe skerb ima; ptičar 2. … koi ptice hrani), J (s. v. aviarius … ptičar … ki k pticam prigleda), P (s. v. aviarius … ptičar … koi ptiče … pitovne ali divje … prodava 800).
2. onaj koji lovi ptice, lovac na ptice; usp. lovec ptičji s. v. ptičji, pticolovec, ptic lovec s. v. ptica. H (s. v. ), B (s. v. ames … palica … drug ili prut ptičarski aliti šiba na koju ptičari ptice love, auceps … ptičar … ptičarica … koi ili koja ptice lovi; ptičar ... koi ptice hrani), J (s. v. auceps … ptičar … pticolovec … ptičji lovec), P (s. v. auceps … ptičar … ptičarica … koi ali koja ptiče lovi 417), X (s. v. capio … auceps). Ptičar doteče, ptičicu nemilo zgrabi. Habd ad 1138. [Pticam] ptičar i lovec odpusti mrežu. Matak I, 394. Stergni se … kakti ptica iz ruk ptičara. Krist žit I, 266.
