Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: pucica

pucica

f (sg. N pucica, A -u, pl. NA -e, I -ami) dem. i hip. od puca.
1. mlada djevojka, djevojčica; gospođica; usp. deklica, pucka. P (s. v.  virgo immatura … devica nedorasla … puca … pucica 82). Detčareci vsi jesu bili okerščeni imenom Ivan, a pucice imenom Jalžabet. Danica (1842) 83. V prvom redu to su dame, pucice još ili mame. Vidr jel 23.
2. isto što deklica 2. Ja onu pucicu zmed sem mojem pucicami najrajše imam. Fricek 13b.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU