Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: pupčati

pupčati

impf. (inf. pupčati; pridj. akt. sg. n. pupčalo) usađivati cijep na neku biljku, cijepiti; usp. navlačiti, navlačiti pupje s. v. pupje1. Čul je negda da ako se gdo za kakovo drevo pomoči hoče, da se cepiti ali pupčati mora. Rob L, 187. Na onem mladem drevju koje se je pupčalo … moraju se obvitki ali samo nekuliko narašiti. Danica (1844) 69.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU