Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: pusta

pusta

f (sg. G puste, pl. G -ih) neobrađena zemlja ili veći posjed izvan naselja na kojemu stoka slobodno pase, pustara; usp. pustara 2, pustika. Uzeta su napervo … pitańa zverhu naseleńa onih pustih koje su negda med seli popisane bile. Nov horv 313. Vlak se je žuril … prek puste. Domj kraj 3.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU