Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: raspitavati

raspitavati

(se) impf. (inf. razpitavati; prez. sg. 1. razpitavam, 3. -a se) impf. od pf. raspitati (se).
I. samostalno i u svezi ~ hištvo / muža od žene razvoditi; usp. razločavati, razločuvati. B (s. v.  disunio … razjedinavam … razdvajam … razpitavam; razpitavam muža od žene). Ne more se hištvo razpitavati ili razločavati. Vram post A, 41.
II. refl. ~ se isto što razlučavati II. 2. Gdo od koga odhağa, gdo se s kem razpitava. Švag I, 19.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU