Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: razmeknuti

razmeknuti

pf. (inf. razmeknuti; pridj. akt. sg. m. razmeknul; pridj. pas. sg. N m. razmekńen) odvojiti, odmaknuti, razmaknuti. B (s. v.  avello … razmeknujem … razmeknul sem … razmeknuti po sile jednu stvar od druge;  razmekńen).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU