Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: razvaliti

razvaliti

(se) pf. (inf. razvaliti, razvaliti se; prez. sg. 3. razvali se, pl. 3. -e, -e se; aor. pl. 3. razvališe; imp. pl. 2. razvalite; pridj. akt. sg. m. razvalil, n. -o, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. razvaļen, f. razvalena, G m. razvaļenoga, pl. N n. -a) usp. rastepsti, razvrči, razvrnuti.
I. 
1. učiniti da se kakva cjelina rastavi na dijelove, da se razruši; razvaliti, razrušiti. B (s. v.  abruptus … odtergan … odterğen … raztergan … razdert … razderta i raztergana mesta … razvaļena i po kojeh se ne more hoditi … nit je puta, admoenio … zid razvaļujem … razvalil sem … razvaliti … raztepļem … raztepel sem … raztepsti bašte … palanke, demolitus … porušen … raztepen … razsipan … razvaļen, diruo … podreti nekaj … do zemļe razrušiti nakaj ali razvaliti, sustollo ... iz temeļa razvalili su Kartaginski varaš, verto ... zid varaša od temela prevernuti ... razvaliti;  razvaļen s uputom na razrušen). Vlezovši v varaš ... marhu i blago ... razjagmiše ... i varaš ... razmetaše, razvališe i rastepoše, da kamen na kamenu ne osta. Vram post A, 186. Razvalite cirkvu ovu i po tretjem dnevu znovič ńu zeziğem. Gašp II, 34.
2. učiniti da se što dokraja raspadne i pretvori u prah, rastočiti, izjesti (o mrtvome tijelu)Červi razvaliti hote to telo, komu vezda po voļe hodiš i vgağaš. Petret 276. [Bog] zverhu istoga tela človečanskoga, koje denes zutra červi razvale, osebujnu skerb obnaša. Gašp IV, 567.
3. pretvoriti što u sitnije čestice, usitniti, razmrviti. B (s. v.  resolvo ... razvaliti grudje).
4. razbiti, raskoliti. B (s. v.  dirumpo ... nekomu z nečim glavu razvaliti).
5. uništiti. Nemajte štimati da sem prišel rastepsti ili razvaliti zakon ali proroke, nesem prišel rastepsti ali razvaliti, nego spuniti ili zveršiti. Vram post B, 34a.
6. u svezama ~ mir prekinuti primirje. B (s. v.  caducator ... koi obznanuje boj ino ima oblast mir razvaliti ali vučiniti); ~ pogodbu raskinuti dogovor; usp. razvreči pogodbu s. v. razvreči. Pogodbu, koju smo po kruhu učinili, nemaš razvaliti i razvreči. Bel prop 48; ~ prijatelstvo prekinuti prijateljstvo; usp. razbiti pajdaštvo s. v. razbiti, razvrči prijateļstvo s. v. razvrči. B (s. v.  razvaļujem 2. … razvaliti priatelstvo s uputom na priatelstvo razmečem).
II. refl. ~ se
1. raspasti se; srušiti se. [On je] na temnu vuzu dopitan, da vu ńe tak dugo tuguje, dokle se mračne temnice zidi ne razvale. Nadaž 89. Bregi potočni razvale se i voda vsu onu vnožinu zaleje. Gašp IV, 316. Led [se neče] na mlakah razvaliti. Kal-b (1806) 46. fig. Ali Bog narave terpi, ali osnova sveta razvali se. Gašp IV, 104.
2. rasprsnuti se. Ako nepriatel postane prejaki Goliat, s. Čislo bude ona verla preča z kojum možğani ńegovi razvale se. Gašp IV, 30. fig. Po smerti, kada se žakļi tela našega razvale i razvežu, vsa pred nami najdemo. Gašp IV, 517.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU