Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: remenar

remenar

m (sg. N remenar, G -a, pl. N -i, G -ov, A -e) onaj koji izrađuje remene i različite kožne predmete; usp. remenorezec. H (s. v.  remenar, remenar ki kože beli), B (s. v.  coriarius … kožar koi debleje kože včińa … remenar, frenarius … vuzdar koi vuzde dela … remenar, scabellum … kožarska klupčica ili deska kot imaju kerznari i remenari, scytotanius … remenar … remenorezec;  remenar), J (s. v.  lorarius … remenar), P (s. v.  frenarius … remenar … remenara 777). Kupil sem od remenara dve korpe. Var mes 169. Januša Horvatiča remenara punica [je copernica]. VZA 5, 5. Remenare mora vsaki ļubiti. Škv hasn 193. Riemer, remenar. Mat gram 283.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU