Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: rezičen

rezičen

adj. (pl. A m. rezične, L m. -eh; superl. sg. A n. najrezičneše) etim. v. rezik; pogibeljan; opasan; štetan; usp. rezičan. Vnoge nepriatele [je] obladal pače i rane v rezičneh harceh priel. Habd ad 1142.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU