Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: riğan

riğan

m (sg. NV riğan, GA -a).
1. konj smeđe dlake; usp. riğančec. [Końe] z rečmi opomina, na priliku: tak je prav, moj stari riğan! Danica (1843) 46.
2. pas smeđe dlake; usp. ričko, šufak. P (s. v.  canis charon … šufak … riğan … riğana … ričko 1027).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU