Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: ritavec

ritavec

m (sg. N ritavëc, ritavec, G -vca) onaj koji udara nogama, koji se rita; usp. kopitak, pehavec, ritalec, ritavac. B (s. v.  calcitro … ritavëc … pehavëc, calcitrosus … junëc ritavëc; koń 31. … koń ritavec), J (s. v.  calcitro … petom odzad vudiravec … ritavec), P (s. v.  calcitro … kopitak … kopitom zbialec … koi nogami rad bije … ritavec … ritavca … ritalec 445).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU