m (sg. N ror, G -a, pl. A -e) njem. Rohr.
1. isto što dimńak 1. H (s. v. ror), B (s. v. banausus 4. … špacakmin ili koi dimńake … rore snaži, caminus 2. … dimńak … ror … hoğak; dimńak … ror … dimnica … hoğak, ror s uputom na dimńak).
2. pećnica. Kada mu je Margeta to meso iz rora … dala bila … rekla [je] da naj nikomu ne da toga mesa jesti. VZA 1.