Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: ruńa

runa

f (sg. N runa, G -e).
1. isto što runo 1. H (s. v.  runa, runa neoprana, runa zlata), B (s. v.  aureus … zlata runa, lana … vuna … runa, vellus … runa … vuna … zlata runa; vuna 2. … runa, zlata runa), P (s. v.  oesypum … runa još zatepena i neoprana 439). fig. Stolec Šalamonski … Šibica cvetuča … Runa Gedeona. Habd zerc 433.
2. u svezi zlate rune końaniki v. końanik.

ruńa

f gusta kosa; usp. rujna. Je li ruńa svetla ali temna, jednaka ali rudasta. Marv 24.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU