Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: rušiti

rušiti

(se) impf. (inf. rušiti, rušiti se; prez. sg. 1. rušim, -im se, 2. -iš, 3. -i, pl. 1. -imo se, 3. -iju, -e; pridj. akt. sg. m. rušil, n. -o se, pl. m. -i, f. -e se; ptc. prez. sg. A m. rušečega; pril. prez. rušeč se, rušeči se).
I. 
1. činiti da (tko / što) padne, obarati, rušiti; usp. odirati 2. B (s. v.  ruo … rušim … podiram … obaļam; okolu … rajam se … rušim), J (s. v.  delapido … kameńe rušim … vdiram … podiram … odnašam … rastepļem, labefacio … habim … kvarim … rušim … porušujem), P (s. v.  fragor … kreščańe je glas koi biva kada se kaj ruši ali odira – krov ali hiža od ogńa ali u šumi drevje od velikoga vihra 398), X (s. v.  labo … labefacio … rušim). fig. Takov si ti ki brata tvojega špotaš, psuješ, rušiš jezikom tvojem. Habd ad 551. Ovak [Bog] ruši takaj zločeste vu najvekšu nesreču. Verh 423.
2. činiti da se što sagrađeno raspadne, rušiti; usp. razdirati I. 2, rušati. P (s. v.  rutrum … kramp … železni pikač … naredba ali orudeļe koim se kaj tverdejega kopa … kruši … ruši … kakti je debeli pesek … zidine 423). Apoštoli kriveh bogov i malikov statve jesu terli i rušili. Švag I, 22. Poglej Pavla po celem Iliriumu hodečega, oživlavajučega mertve i rušečega cirkve bolvanov. Mikl izb 31.
3. činiti da (što) više ne postoji, razarati; zatirati. B (s. v.  effundo … od temela rušim … zatiram … hametom i zevsema zatiram, tollo 5. … rušim … razvaļujem … urbem funditus tollere … varaš iz temela razrušiti), J (s. v.  demolior … rušim … porušujem … vdiram … podiram, diruo … podiram … vdiram … razdiram … razvaļam … porušujem … vrušujem … rušim). [Francuzi] z velikemi štuki varaš rušiti začnu. Gašp III, 298. fig. [Devica] ruši i zatira onu veliku ničemurnost vu cifrańu oprave. Šim sl 20. Vsaki greh ruši i potira kakvu krepost. Matak I, 50.
4. lišavati vlasti, zbacivati s vlasti. Grehe kad hoče kraļ, taki ga služe: z jezero meči francuski rod ruše. Henr 201.
II. refl. ~ se
1. gubiti ravnotežu, padati, rušiti se. B (s. v.  deruo … opadam … dole se rušim, sublabor … pomalo padam … rušim se … pomalom vdiram se), J (s. v.  collabasco … opadam … rušim se … k zemļi gmazim), X (s. v.  ruo … ruo … rušim se … padam). fig. Kaj dobro čini ako se nebo rušilo bude, seguren ga gledel bude. Brez mat 98.
2. fizički slabjeti, propadati; usp. opadati 4. J (s. v.  labasco … na porušeńe nagńen jesem … rušiti se ali opadati počińam, praecipitans … naglo opadajuči … rušeči se … na nikaj ali na konec iduči).
3. raspadati se, rušiti se. Ne bude li se teda … morje burkalo, gore rušile. Šim prod 2.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU