| samiten | adj. (sg. L f. samitnej, pl. I f. samitnem) etim. v. samet; isto što sameten. Nevini Jaganjčec v lavoričnoj rami, nakinčen kak Fašnik samitnem pantljikami. Krl 129. fig. V gjemantnej, samitnej, gjungjastej Sikstini, vsi romari, cafute i fakini pili buju z Bogom v čistoj rubenini. Krl (1956) 16. |