adj. (sg. N m. sav, n. sve, D f. svoj, A n. sve, f. svu, pl. D m. svem, A m. sve) v. ves.
1. koji uključuje, uvrštava i obuhvaća pojedinačne članove bez iznimke, cjelokupan, sveukupan. J (s. v. cunctus … vsaki … ves … vas … svaki … svakoj … sav). Dobri otec, derži veselo sve gosti … v tom goščeńu. Magd 100. Pokorne si včinil, v red pravi vse spravil i potlam kakt' otec sve posle obavil. Henr 178.
2. koji je u cjelini, u cijelosti, čitav, cio. Podaj meni tvog końca, ču ti dati sve Posavje. Popevke 197. Ejda pjevaj na vas glas veselo sve kuliko jest na Lipi selo. Brez pis 162.
3. izr. na sve zube govoriti v. govoriti; po sve dni zauvijek. Po sve dni života mojega hoču mu verno … služiti. Bel prop 51.
