| senatuš | m (sg. N senatuš, G -a) lat. senatus; sudsko vijeće, senat. Spoznava [muž] da iz ńega ne bude dobro zbog žene koju je vubil. Za koju ako senatuš zezna … i on bude moral glavu pogubiti. Švag I, 211. Od strani slavnoga senatuša imam ńim povedati da vsa familije imańe ńihovomu bratiču predana budu. Tamburl 83. |
| šenatuš |
