m (sg. N služica, G -e, A -u, pl. N služice, G služic, D -am, A -e).
1. isto što sluga 1. H (s. v. taborski služice), B (s. v. hierodolus … koi k Božje službe dvori … služica cirkveni, servulus … služica, parasitus 3. … inaš … služica), J (s. v. cliens … službenik … služica pod obrambum i pomočjum čium buduči, clientela … obramba službenikov … služic i službenic … 3. vnožina … vnoštvo službenikov i služic pod čium obrambum, servulus … služica). Niti nikoga več ne imal, nego dva služice ki su mu nekuliko služili. Habd ad 658. Zaslužena težakom plača i služicam hižnem stran pogodbe vtergavala se je. Matak I, 11.
2. isto što sluga 3. O milostivna gospa, isprosi mi od sina tvojega … da tebi najponizneši služica budem! Nadaž 164. Ja želim živeti i vumreti povoļen … i ponizen služica S. Matere Cirkve. Mul pos XIVa.
3. u svezi domorodni ~ isto što domačina 3. B (s. v. vernula … služica … službeničica domorodna … sin ali kči od službenice roğeni); od ruke ~ isto što pisarec. J (s. v. librariolus … pisaric … od ruke služica).
