m (sg. N sodec, A soca, pl. N sodci).
1. isto što sudec 1. Jaz, Janoš Gubašoči, sodec varaždinske meğe i Mihal mahalinski prisežnik te iste … gracke meğe svedočimo po ovom mojem listu kako je knez Mihal Pernar dozval nas … i sta pred nas … i poče govoriti. Listine (Gredica) 288.
2. pov.
a. prema Starom zavjetu, vođa i izbavitelj izraelskog naroda prije uspostave kraljevstva. Šamšon sin Manven od pokoleńa dan, tretinadeseti i zani sodec izraelski, jakši i močanši je med vsemi ludmi na ovom svete bil. Vram kron 8.
b. izabrani predstavnik plebejaca u starome Rimu. Sodci v Rime ovo vreme postaše, a krale i ńih ime odvergoše. Vram kron 12.
3. rlg. Bog koji će na koncu vremena pred čitavim čovječanstvom presuditi o konačnoj sudbini svakog čovjeka. Zato blaženi jesu oni ki z modrimi ńega [Boga] mole, nesrečni i nevolni oni budu, ki teda, gda na pitanje dojde, strašna soca bodu molili. Vram post A, 32a.
