impf. (inf. soditi, sodit; prez. sg. 3. sodi, pl. 3. sode; pridj. akt. sg. m. sodil, pl. m. sodili).
1. isto što pitati1I. 3. Zašto [Ježuš] nevernim Židovom … žitka svojega soditi i pitati beše dal? Vram post A, 78 a.
2. davati, iznositi mišljenje, donositi sud, procjenjivati. Pa bomo mi sodili: još dost vam ni? Kov tisk 47.
3. pov. vladati, voditi narod. Jožua po Mojžeše luctvo izraelsko sodi i lada i vojvoda onoga luctva posta. Vram kron 6.
4. rlg. suditi na posljednji dan svijeta živima i mrtvima. [On] sodil bude nevolne vu pravice, i kral v istine, i pobiti hoče zemļu šibu vust svoih. Vram post A, 3.
