Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: spominati

spominati

(se) impf. (inf. spominati, spominat, spominati se, spominati se; prez. sg. 1. spominam se, 2. -aš se, 3. -a, -a se, pl. 1. -amo, -amo se, 2. -ate, -ate se, 3. -aju se; aor. pl. 3. spominaše se; imp. sg. 2. spominaj se, pl. 1. -mo se, 2. -te se; pridj. akt. sg. m. spominal se, f. -a, -a se, pl. m. -i, -i se, f. -e se; pridj. pas. sg. N m. spominan; ptc. prez. pl. A, f. spominajuče; pril. prez. spominajuč, spominajuči se) impf. od pf. spomenuti (se); usp. pametiti, spomenivati se, spomenuvati (se); usp. spominuvati se, spomińati (se).
I. 
1. 
a. govoriti o komu / čemu, spominjati koga / što. Pred slugami gusto spominajuč ja te. Magd 96. To je ona zato činila … da bi ga vazdar i vazde spominala. Bel prop 71. Zel duh ne vreden da bi ga spominali. Mul šk 158. Prosim … ponizno, gdo je bil on Jugovič stari koga Miklošič vu kalendaru spomina? Mlin gaju 328.
b. govoriti komu što. Ako jošče [betežnik] dobro razme, dobro bi mu ova i druga spodobna na pamet donašati i tiho spominati: drgi brate, sestra … pusti se zevsema na Božju volju. Mul hr 416. Denes vu cirkvi buduči, čuli su glasa reči spominajuče da bi slugu božjega vu hiže Efemijine iskali. Brez al 36.
2. napominjati, navoditi, izricati (što); pripovijedati. Čudno je kaj Jakobuš … od glasovitoga razbojnika spomina. Nadaž 76. Kajkakve svoje betege spominajuč osebujne su [jestvine] hoteli imati. Habd ad 1124. [Mi] dare Božje obilneše spominamo. Mul šk 274.
II. refl. ~ se
1. dozivati što u sjećanje, pamtiti, sjećati se; imati na umu. H (s. v.  spominam se), B (s. v.  beneficium 3. … darežļivost … iz darežļivosti dugo se spominati … ne pozabiti se iz darežļivosti, cogito 3. … spominam se … vas i detcu vašu vu spomenku imeti, commemini … skup pametim … spominam se, commemoro … spominam se, gratia 3. … spominati se iz dobra prietoga, immemorabilis … nespomenutļiv … kaj se nema ali nemre spominati, immemoratus … pozabļen … prez spomenka … ne spominan … ne čujen … čisto pozabļen, memini … pametim … spominam se, memoro … pametim … spominam se, recordor … spominam se … pametim … na pamet mi dohaja … spominati se iz česa, retineo 4. … spominati se … spominati se iz česa;  pametim s uputom na spominam se, spominam se s uputom na pametim), J (s. v.  commemoro … spominam se, dememini … ne spominam se … zabļam … ne spomenuti se … zabiti se iz smerti, memini 2. … spominam se … spomenek česa činim, refugio 3. … mi se iz ovih stvarih ne spominamo … ova nam na pamet ne dohajaju ali ova jesmo vre pozabili), X (s. v.  cor … recordor … pametim … spominam se, memini … memoro … spominam se, mens … domišļavam se … spominam se). S toga se naklona spomina vsak den cirkev kerstjanska, po koterom naklonu i pozdravļeńu Boži Sin človečim sinom posta. Vram post B, 38a. V tom tom goščeńu vnoge su se starodavne reči od stareh spominale. Magd 100. Spominam se iz zla kaj sem včinil vu Jeružalemu. Mul pos 858. Človek se spomina pomnivo iz vseh stvarih. Čt kn 19. Gospon fiškališ, naj to lepo spišeju, da dojduča vremena čtejuč spominali se budu. Cepel 163.
2. podsjećati se, prisjećati se. B (s. v.  auris 3. … danas negdo v desnom vuhu zvoni … bumo ali dobre glase čuli ali negdo od nas dobrem se spomina). Očima ludje vnogo pregrešaju, z koterih grehov malokrat se spominaju ni pokoru čine. Vram post A, 190. Vsaki večer dušu tvoju občińaj z grehov se spominajuči vu kotere si on den opal. Petret 272. On pako visokopoštuvani človek i gospon, kak se jošče denes spominam … mene je podvučal. Lal vrač 3. Pravo sem zgodil da ov glas je iz pekla … iz vust onoga prokletoga … bogatca od kojega spomina se s. Lukač vu 16. delu. Zagr I, 32.
3. isto što razgovarjati II. B (s. v.  bucolica … pastirska popevka vu koje se pastiri kakti spominaju, colloquor … razgovarjam se … spominam se … spomenkujem se … z kem god razgovarjati se, confabulo 2. … spomenkujem se … spominam se od duguvańa male ali nikakve koristi, sermocinor … razgovarjam se … spominam se … govoriti … razgovarjati se z nekem; pomenkujem se s uputom na spominam se), J (s. v.  consermocinor … spominam se … razgovarjam se, sermocinor … spominam se … rad govorim). Kaj se, Ivanac, nečete s manum spominati? Starine 25, 63. Meğ sobum se spominaše. Citara 143. Z kem priatelski spominati se ne nikakvo zlo. Mat gen 30. Si su od mene šteli da ve sa sakim se od njih spominam. Pav pop 36.

spomińati

(se) impf. (inf. spomińati, spomińati se; prez. sg. 1. spomińam se, 3. -a, pl. 3. -aju se; imperf. sg. 3. spomińah; pridj. akt. sg. f. spomińala, pl. m. -i, -i se).
I. isto što spominati I. 2. Bart. Kasič zpisal je 1640. Ritual rimski vu kojega predgovoru spomińa da je celo S. pismo … vu jezik ilirički prestavil. Mikl izb 85.
II. refl. ~ se
1. isto što spominati II. 1. Ovak se ja zadńe spomińah žalosti dokle mi je kesen seń obladal kosti. Jurj 61. Vezda spomińam se kakti iz seńe da meni moja mati … povedala je da vi vu Francuski zemļi služili jeste. Velikov 62. Spomińam se da sem vu prešestnu nedeļu rekel da se nahağamo vu dnevih vu kojeh se svet smeje i huška, a vera se plače i tuguje. Krist blag II, 225.
2. isto što razgovarjati II. [Ona] se bila … s jankecom barberom zestala [i] počela se je z nim spomińati. VZA 6, 230. Bude hotel nas gdo zdržati, onda se bumo pohrvatski spomińali. Velikov 74. Rada spominjala se z Bogom bi. Domj prov 7.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU