abatiša | (možda se može čitati i abatisa)f (sg. N abatiša, G -e, D -i, A -u) lat. abatissa; poglavarica ženskog samostana. B (s. v. antistes). Abatiša neka je bila imenom Šara v jednom kloštru. Habd ad 528. Od kčere svoje, sestre s. Ferenca, za onda vu Gandie opatic glavarice ili abatiše [on prime list]. Gašp IV, 540. Die Hebatiszin, ova abatiša. Mat gram 21. |
abece | m (sg. N abece, G -ja, pl. G -ov) abeceda; usp. abecedar 1, abeceja, abecevica 2, alfabet 1, alfabetum, slovnik 2, slovočislo. B (s. v. abecedarius, alphabetarius), J (s. v. abecedarius). Diački abece ovakvu slovu ima. Gaj osn 10. Ja pako vre dosta sem se nagledal teh abeceo. Cepel 131. |
abecedar | m (sg. N abecedar, G -a). |
abecedarka | f (pl. G abecedarki) isto što abecedar 2. Ima naš ogranak Selačke sloge nekoliko Hercegovih abecedarki i to ne košta niš. Nov analf 15. |
abecedarski | adj. (sg. N m. abecedarski, n. -o, f. -a, L m. -om) koji se odnosi na abecedar 1; |
abeceja | f (sg. A abeceju) isto što abece. Vu serditosti nikaj ne včini niti ne reči … doklam vsu abeceju ne zgovoriš. Danica (1850) 43. |
abecejski | adj. (sg. L m. abecejskem) koji se odnosi na abece i abeceja, abecedni. Neprikladnost slovu c vu glasu svojem abecejskem z slovum z podpirati očivesta biva. Gaj osn 12. |
abecevica | f (sg. N abecevica, A -u). |
abekavec | m (sg. N abekavec, G -vca) isto što abecedar 3. P (s. v. magister pedaneus … abecedar … abekavec koi detcu A B C vuči 748). |
Abišini | m pl. (A Abišine) Abesinci, Etiopljani. Nazad k poldnevu dojduči, [s. Tomaš] Abišine izvuči i dopeļa Krištušu. Gašp IV, 743. |