ablegat | m (sg. N ablegat, D -u, A -a, I -om, pl. N -i, D -om, A -e, L -ih) lat. ablegare; poslanik; usp. ablegatuš. J (s. v. lautia). Zmed sebe zebrali [su] dobre tri junake, ke su dokončali poslat za ablegate. Urota 243. Treba nadaļe je vu … ovoga Turovoga pola posla iliti ablegata poslati, koji za vekivečnu jakost pravic našeh živo i ğeğerno skerbel bude. VZA 16, 306. Vezda bu ablegate iz Požuna stiral kraļ … pak da druge … mesto oveh bude dal. Iskr 4. |
ablegatuš | m (sg. N ablegatuš, pl. N -i) isto što ablegat (i ista etim.). Rimskoga šenatuša ablegatuš … poslan k nevernomu Antiokušu … donesel [mu je] špote. Zagr IV, 254. fig. Vi jeste ablegatuši i posli med Bogom i človekom mir čineči. Zagr razg 116. |
abrov | |
abulenski | adj. (sg. G m. abulenskoga) koji se odnosi na Abulu, grad u Španjolskoj. Gospon Bernardin de Mendoza [je] biškupa abulenskoga brat. Gašp IV, 145. |
aceduvati | pf. i impf. (pridj. akt. sg. m. aceduval) lat. accedere; posjetiti, posjećivati. Po poldan aceduval sem Maricu vu temnice buduču. Starine 25, 91. |
ad | m grč. ádes; kršć. isto što pekel 1. B (s. v. Avernus … jezero jedno pri Campanie odkud poganini štimali su i deržali ravën put vu pekel … zato vezda imenuje se Avernus … pëkël … ad s naznakom da je dalm.,barathrum … pekël večni ili ad s naznakom da je dalm.,tartarus … pekel … ad s naznakom da je dalm.; ad s uputom na pëkël, pëkël … ad s naznakom da je dalm. ). |
ada1 | part. |
ada2 | |
ada3 | adv. isto što anda3. I ada na zlameńe tverdne vere i ļubavi … žile su odpirale svoje. Bel prop 48. Gda bi ada bil Ježuš oči podignul … videl [bi] … da vnožina … velika k ńemu prihağa. Evang 40. |
adamant |