Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

kerstni

adj. v. krsni.

kerš-

v. krš-.

kert(-)

v. krt(-).

kerub

m isto što kerubin (i ista etim.). B (s. v.   cherubim).

kerubim

m isto što kerubin (i ista etim.). Kerubim, šerafim tu se veselihu. Zrinski 286.

kerubin

m (sg. N kerubin, D -u, A -a, pl. NV -i, G -ov) srlat. (iz hebr.)cherubin; kršć. anđeo višega reda, kerubin; usp. kerub, kerubim. Postavil je [Bog] pred paradižom kerubina. Habd ad 117. Nekoji angeli [su] … kerubini, nekoji šerafini. Zagr IV, 300. Tebi kerubini i šerafini z neprestajnem glasom viču. Ev 329.

kerubinski

adj. etim. v. kerubin; kerubinski. B (s. v.   cherubicus).  Zdravo Ferenc šerafinski, dragi angel kerubinski, od ļubavi ves goruči i pri Bogu premoguči. Mul hr 314.

keruna

f v. kruna.

kerv(-)

v. krv(-).

kerz-

v. krz-.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU